Obodska štamparija

Zamislite zimski dan, januar 1494. godine. Monah se nadvio nad štamparsku presu. U prostoriji je hladno, a prsti su mu umrljani mastilom. Povuče, podigne tabak i okrene ga prema svjetlu. S tabaka ga gledaju uredni redovi ćiriličnih slova, neka crna, neka crvena.

Zove se Makarije. On je jeromonah, odnosno monah koji je ujedno i sveštenik. I upravo privodi kraju prvu ćiriličnu knjigu štampanu kod Južnih Slovena.

Presa iz Venecije

Iza svega stajao je Đurađ Crnojević, koji je vladao poslije Ivana Crnojevića. Đurađ je 1492–1493. pokrenuo štampariju dopremljenu iz Venecije.

Pisana riječ ovdje je već bila važna. Sedam godina ranije, 1485. godine, Ivanova povelja kojom je manastiru Svetog Nikole poklonio vodenicu na Obodu bila je „pisana u Rijeci“. Štamparija je učinila veliki korak dalje: od jedne rukom pisane stranice do cijelih knjiga, u mnogo primjeraka.

Izvori ne kažu kako je presa stigla, niti koliko je put trajao. Ne govore nam mnogo ni o samom Makariju. Znamo njegovu titulu, ime i djelo. Za čovjeka koji je toliko toga promijenio, to je vrlo malo.

Pošto ju je pokrenuo vladar, ova štamparija se često opisuje kao prva državna štamparija kod Južnih Slovena.

Svijet oko štamparije

Štamparija se nije pojavila niotkuda. Porodica je i ranije darivala crkvu: između 1415. i 1427. godine Đurađ i Lješ Crnojević podigli su manastir Kom. Oko 1475. Ivan Crnojević utvrdio je Obod. Pošto su Osmanlije 1478. zauzele Žabljak, Obod je nakratko bio njegova prijestonica, oko 1478–1482. Zatim je Ivan, između 1482. i 1484. godine, preselio dvor i manastir na Cetinje.

Tako je porodica Crnojević, u vrijeme kad je Makarije radio, već prošla teške godine rata i seljenja. Štampanje crkvenih knjiga bilo je način da se izgradi nešto trajno. Bar mi to tako volimo da zamišljamo.

Oktoih prvoglasnik

Makarije je prvu knjigu završio 4. januara 1494. Taj datum je dat po julijanskom kalendaru, starom kalendaru koji se tada koristio, i mi ga ostavljamo onakvim kakav jeste.

Knjiga se zove Oktoih prvoglasnik. Oktoih je zbornik crkvenih pjesama za pravoslavna bogosluženja. Te pjesme se pjevaju u osam „glasova“, odnosno napjeva. Ime prvoglasnik dolazi od „prvog glasa“: ova knjiga sadrži prvu polovinu napjeva.

Ima 270 listova. List je jedan komad papira, sa stranicom sa svake strane. Tekst je štampan dvjema bojama, crvenom i crnom. Crveno i crno mastilo na 270 listova: prva ćirilična knjiga štampana kod Južnih Slovena.

Više od pet vjekova kasnije sačuvano je oko 105 do 108 primjeraka. Zamislite svaki od njih kao malog putnika kroz vrijeme. Više od pet stotina godina ljudi su ga držali u rukama, čitali iz njega i čuvali ga.

Crveno i crno mastilo na 270 listova: prva ćirilična knjiga štampana kod Južnih Slovena.

Još tri knjige

Štamparija se nije zaustavila na jednoj knjizi. Između 1494. i 1496. godine štampala je još tri:

To su četiri knjige za otprilike tri godine.

Dan u štampariji, kako ga zamišljamo

Niko nije zapisao kako je izgledao jedan radni dan, pa hajde da ga zamislimo. Papir je složen i čeka. Mastilo je spremno: crno u jednoj posudi, crveno u drugoj. Tabak ulazi u presu, izlazi i odlaže se sa strane. Neko ga polako čita i traži greške. Onda sljedeći tabak, pa još jedan.

Sada to pomnožite sa 270 listova, pa sa svakim primjerkom. Počinjete da shvatate šta su zaista značile četiri knjige za tri godine.

Gdje je stajala štamparija?

Ovo je veliko otvoreno pitanje i želimo da budemo iskreni.

Sjetite se da je Ivan 1482. godine preselio dvor na Cetinje, a 1484. i manastir. U vrijeme kad je Makarije štampao, Cetinje je bilo prijestonica.

Za posjetioca koji stoji na Obodu, to pitanje mijenja manje nego što biste pomislili. Ovdje varošica čuva sjećanje na štampariju i ovdje danas stoji mermerna ploča.

Šta zapravo znači „prva“

O ovoj štampariji čućete velike tvrdnje. Mi koristimo dvije pažljive, jer njih podržavaju naši izvori:

• Oktoih prvoglasnik je prva ćirilična knjiga štampana kod Južnih Slovena;
• štamparija je prva državna štamparija kod Južnih Slovena.

To je dovoljno značajno. Ne treba ga uveličavati. Radije ćemo biti tačni nego impresivni.

1496: posljednja stranica

Godine 1496. Osmanlije su protjerale Đurđa i počela je osmanska vlast. Štamparija je stala.

Šta se s njom poslije desilo, naši izvori ne kažu. Ali njene knjige su je nadživjele. Neki od primjeraka koje je Makarije skinuo s prese i danas postoje, više od pet vjekova kasnije.

Podrumska prostorija na Obodu

Popnite se danas na Obod i naći ćete podrumsku prostoriju koja se vezuje za štampariju. Obilježena je mermernom pločom.

Zastanite tu na trenutak. Zamislite miris mastila i vlažnog papira, škripu prese, monaha koji na svakom tabaku traži greške. Bez obzira na to da li je svaka knjiga štampana baš na ovom mjestu, ovdje se ta priča pamti.

U blizini su ruševine Ivanove tvrđave i crkva Svetog Nikole, obnovljena 1743. godine. Do svega toga iz varošice se stiže pješice.

Ako želite dužu šetnju, Obodska eko-staza duga je oko 7 km i traje oko 3 sata, mada izvori navode različite podatke. A kad je 6. septembra 2026. održano prvo izdanje manifestacije Rijeka doživljaja, u programu je bio i uspon na Obod.

Sjećanje na Oktoih

Godišnjica pada svake godine 4. januara. Više pročitajte na stranici Dan Oktoiha. Da vidite kako se štamparija uklapa u šest vjekova života varošice, pratite hronologiju istorije ili se vratite na početak, na tekst Crnojevići i Obod.