Dvadeseti vijek i danas

Zamislite jutro dvadesetih godina prošlog vijeka. Parobrod Skenderbeg odvaja se od pristaništa i kreće put Skadra. Putnici se naslanjaju na ogradu dok ih rijeka nosi ka jezeru. Niko od njih nije mogao ni da nasluti koliko će se toga promijeniti u narednih sto godina.

Novi most i novi parobrod

Vijek je počeo mostom. Godine 1905. kralj Nikola sagradio je Novi most, dug oko 120 metara, na putu prema Virpazaru. I danas je u upotrebi. Priču o živoj luci prije toga pročitajte u tekstu Petrovići i riječka luka.

Godine 1924. parobrod Skenderbeg počeo je da plovi na liniji između Rijeke Crnojevića i Skadra. Njegovu priču prekinuo je rat. Partizani su ga 12. februara 1942. namjerno potopili. Olupina i danas leži na 11 metara dubine. Negdje ispod površine, stari parobrod počiva tamo gdje ga je rat ostavio.

Rat na rijeci

U ustanku, 13. jula 1941. godine, ovdje su podignute barikade. Spomen-ploča u mjestu čuva sjećanje na 110 ljudi koji su ovdje strijeljani tokom rata. Ploča nije upisana u registar kulturnih dobara, ali je dio pamćenja ovog mjesta. Ako naiđete na nju, zastanite na trenutak.

Iste te 1941. godine prvi put je izgrađena i mala hidroelektrana. Njena priča ima kraj koji daje nadu, i do njega ćemo stići malo niže.

Most pod zaštitom, dvorac bez krova

Godine 1950. Danilov most, tada star skoro sto godina, upisan je kao spomenik kulture. To je bila dobra vijest, ali zaštita na papiru nije isto što i briga. Loše popravke cementom su ga oštetile, i mostu je i danas potrebna prava konzervacija.

Zimski dvorac kralja Nikole na Ljeskovcu imao je težu sudbinu. Poslije Prvog svjetskog rata koristio ga je Američki Crveni krst, pa možemo da zamislimo ljude iz misije pomoći kako hodaju kraljevim sobama. Danas je bez krova i zapušten. Pripada gradu, ali nije u registru kulturnih dobara, a restitucioni zahtjev nasljednika Karađorđevića (zahtjev za povraćaj imovine) blokira obnovu.

U julu 2026. fondacija Lučindan Srpske pravoslavne crkve zatražila je da obnovi dvorac i koristi ga. Šta će dalje biti, pratimo u vijestima o dvorcu.

Ribarstvo: fabrika ribljih konzervi

Godine 1965. otvorena je fabrika ribljih konzervi „Ribarstvo“. Opisuju je kao jedinu fabriku konzervi za slatkovodnu ribu u Evropi. Ako je to tačno, ovo malo mjesto imalo je nešto čega nije bilo nigdje drugdje u Evropi. Punih 48 godina davala je posao stotinama ljudi.

Zamislite kraj smjene: radnici se vraćaju kući pored rijeke, pričaju, a na odjeći im se još osjeti miris ribe. A onda zamislite posljednju smjenu, 2013. godine, kada je fabrika zauvijek zatvorena.

Brodovi staju, put odlazi

Godine 1981. zatvoreno je brodarsko preduzeće „Galeb“ i redovna plovidba jezerom je prestala. Skoro sto godina nakon što je parobrod Žabljak 1885. otvorio prvu redovnu liniju, sve je bilo gotovo. Za mjesto koje je raslo uz parobrode, to je bio težak udarac.

Godinu kasnije, 1982, glavni put između Titograda (današnje Podgorice) i Cetinja prestao je da prolazi kroz mjesto. Saobraćaj više nije dolazio ovamo. Možemo samo da zamislimo kako je trg utihnuo tog prvog ljeta. Tu je počelo opadanje.

Popis to kaže jednostavno:

Iza svakog broja u tabeli stoje stvarne porodice. Na popisu 2023. godine, 16 od 84 stanovnika imalo je 70 ili više godina. Godine 1899. ovdje je živjelo oko 500 ljudi. Danas mjesto nema ni petinu tog broja.

Zaštićena priroda

Godine 1983. osnovan je Nacionalni park Skadarsko jezero. Mjesto se nalazi unutar parka, u zoni III, koja je predviđena za naselja. Godine 1995. park je upisan na Ramsarsku listu, međunarodni spisak važnih močvarnih područja. Za posjetioce to znači ulaznicu i pravila, a za mještane život unutar parka.

Više o rijeci i jezeru pročitajte na stranici Priroda, a o pravilima i taksama u parku na stranici Nacionalni park.

Ljudi koji su ostali

Jedan turistički sajt zove Rijeku Crnojevića „usnulom ljepoticom“. Možda i jeste usnula. Mjesto je danas tiho, ali nije prazno. Ako sretnete nekog od mještana, zastanite i porazgovarajte.

Ljudi ovdje žive od sezonskog turizma, od čamaca, restorana i apartmana, kao i od vina i ribolova. Prije pandemije korone, u nekim periodima, dolazilo je i 300 do 500 francuskih turista dnevno.

Brodare, restorane i smještaj, poređane po abecedi i bez rangiranja, naći ćete u našem imeniku. Svakog septembra Riječka noć donosi ribu, vino i koncerte na šetalište uz rijeku. Održava se najmanje od 2015. godine.

Nečega više nema. Godine 1899. mjesto je imalo poštu i telegraf. Godine 2014. ovdje nije bilo ni pošte, ni prodavnice, ni apoteke. Nemamo provjerene podatke o tome šta danas radi, zato se raspitajte na licu mjesta i ponesite ono što vam treba.

Nešto se ipak vratilo. Mala hidroelektrana, prvi put izgrađena 1941, obnovljena je za 1,6 miliona €, u projektu zajedno s hidroelektranom Podgor. Ponovo radi od decembra 2024. i godišnje proizvede oko 1,7 GWh struje. Više o tome u vijesti o hidroelektrani.

Zvanični planovi pominju mjesto, ali ne mnogo više od toga. Program Prijestonice Cetinje za 2025. govori o „potrebi razvoja“ mjesta, ali za to nema posebne budžetske stavke. Ni predloženi plan upravljanja nacionalnim parkom za period 2026–2030. ne predviđa nikakvu infrastrukturu za posjetioce u mjestu.

Jedna promjena ipak polako stiže. Novi put do Donjih Ulića, dug oko 8 km, išao je na tender u julu 2025. Gradonačelnik je 15. septembra 2026. rekao da će radovi početi „uskoro“; više u vijesti o putu.

2026: novo poglavlje

UNESCO je 5. juna 2026. proglasio sliv Skadarskog jezera, u kojem su i nacionalni park i mjesto, rezervatom biosfere. Prema UNESCO-u, to je prvi rezervat biosfere u Crnoj Gori. Više u vijesti o UNESCO statusu.

Prva „Rijeka doživljaja“ održana je 6. septembra 2026. Učestvovalo je više od 150 ljudi. Bilo je pješačenja do Oboda, rute za kajak i SUP duge 8 km, krstarenja rijekom, riblje čorbe i sajma rukotvorina.

Na jedan dan rijeka je opet bila živa, pomalo kao u vrijeme stare luke. Pogledajte stranicu Rijeka doživljaja.

Ne raduju se svi parku i UNESCO statusu. Lokalna grupa, Inicijativni odbor za slobodu i razvoj Riječke nahije (jezerskog dijela Prijestonice Cetinje), traži da se njena sela izuzmu i iz parka i iz UNESCO programa. Mještani su protestovali 14. jula 2025, a odbor je zaprijetio i tužbom. Ministarstvo kaže da se granice parka neće mijenjati. Ovu priču pratimo neutralno i uz izvore, u tekstu Riječka nahija i nacionalni park i na stranici Stanovništvo i privreda.

I dalje tu

Parobroda više nema, a fabrika je zatvorena. Ali most i dalje stoji, rijeka i dalje teče ka jezeru, a ljudi koji su ostali i dalje drže mjesto na životu. Kako se ovdje živi danas, pogledajte u odjeljku Rijeka danas.

Mjesto je danas tiho, ali nije prazno.