Crnojevići i Obod

Zamislite ljude koji uz strmo, kamenito brdo nose kamen. Na vrhu niču nove zidine. Ispod njih teče zelena rijeka, spora i tiha. Posao je naredio Ivan Crnojević, gospodar Zete.

Priča naše varošice ne počinje dolje, kraj vode. Počinje ovdje gore, na brdu Obod.

Porodica i manastir

U drugoj polovini 15. vijeka Zetom su vladali Crnojevići. Ali njihov trag u ovom kraju stariji je od Ivana.

Između 1415. i 1427. godine Đurađ i Lješ Crnojević podigli su manastir Kom. Njegove freske iz 15. vijeka mogu se vidjeti i danas. Vjekovima kasnije, 1831. godine, u Komu je rukopoložen Njegoš. Do Koma se uglavnom stiže brodom ili kolima; pogledajte stranicu Okolina.

Kom nam pokazuje Crnojeviće ne samo kao vladare, nego i kao graditelje koji su darivali crkvu. Ta navika vratiće se i u našoj priči.

Zapamtite ime Đurađ. Porodica ga je davala više puta, a jedan kasniji Đurađ biće veoma važan za ovo mjesto.

Ivan utvrđuje Obod

Ivan Crnojević vladao je Zetom od 1465. do 1490. godine. Oko 1475. utvrdio je Obod. Utvrđeni gradić na brdu zove se i Riječki grad.

Ne znamo kako su zidine izgledale dok su bile nove. Danas su od njih ostale samo ruševine, a do njih se i dalje stiže pješice iz varošice.

Pad Žabljaka i Obod kao prijestonica

Godine 1478. Osmanlije su zauzele Žabljak, tvrđavu Crnojevića koja je bila Ivanova prijestonica. Ivan je tada preselio svoje sjedište na Obod. Neko kratko vrijeme ovo brdo bilo je središte njegove države.

Možemo zamisliti kakvo je bilo raspoloženje. Dvor koji je upravo ostao bez doma smjestio se iza novih zidina. Ljudi su budno motrili put i rijeku i pitali se šta slijedi.

To nije dugo trajalo. Između 1482. i 1484. Ivan je ponovo preselio prijestonicu, ovoga puta na Cetinje, udaljeno 16–17 km. Danas se do Cetinja kolima stiže za oko 25 minuta. Prvo je otišao dvor, 1482. godine. Manastir je prešao 1484.

Povelja „pisana u Rijeci“

Ivan nije zaboravio rijeku. Godine 1485. izdao je povelju, svečanu vladarsku ispravu. Njome je manastiru Svetog Nikole poklonio vodenicu na Obodu. U povelji piše da je „pisana u Rijeci“.

Te tri riječi su važne. Tri godine nakon što je dvor otišao, mjesto je imalo svoje ime, a ovdje se i dalje pisala vladarska povelja.

Zamislite tu vodenicu. Voda okreće točak, kamen melje, a žito postaje brašno. Monasi nose teške vreće kući. Bio je to mali, svakodnevni dar, i baš zato nam prošlost odjednom djeluje tako blizu.

Đurađ i štamparija

Poslije Ivana došao je njegov sin, Đurađ Crnojević.

Đurađ je 1492–1493. pokrenuo štampariju dopremljenu iz Venecije. Štampar je bio jeromonah Makarije, monah koji je ujedno bio i sveštenik. Makarije je 4. januara 1494. (po julijanskom kalendaru) završio Oktoih prvoglasnik. To je prva ćirilična knjiga štampana kod Južnih Slovena. Ima 270 listova štampanih crvenom i crnom bojom, a sačuvano je oko 105–108 primjeraka. Do 1496. godine izašle su još tri knjige.

Po predanju, štamparija je počela s radom na Obodu; kolofoni kasnije štampanje smještaju na Cetinje. Kolofon je kratak zapis na kraju stare knjige koji kaže ko ju je štampao. Cijelu priču, i to otvoreno pitanje, donosimo u tekstu Obodska štamparija.

1496: kraj vladavine Crnojevića

Godine 1496. Osmanlije su protjerale Đurđa i počela je osmanska vlast. Godine Crnojevića na Obodu bile su završene. Štamparija je utihnula.

Možemo samo zamisliti kako su se ljudi ovdje osjećali te godine. Vladara više nije bilo, štamparija je stala, a brdo su držali novi gospodari.

Pod osmanskom vlašću

Za naredna dva vijeka izvori koje koristimo malo govore o svakodnevnom životu ovdje. Umjesto toga, daju nam nekoliko čvrstih datuma.

Mjesto nije nestalo. U osmanskom poreskom popisu iz 1523. godine „Rijeka“ je zabilježena kao nahija, odnosno oblast. Dakle, Rijeka je tada bila ime cijele oblasti, a ne samo jednog mjesta kraj vode. Ime se dugo održalo. Jezerski dio Prijestonice Cetinje i danas se zove Riječka nahija.

Sam Obod je stradao. Godine 1692. Osmanlije su razorile manastir na Obodu i na tom mjestu podigle džamiju. Pedeset jednu godinu kasnije, 1743. godine, obnovljena je crkva Svetog Nikole na Obodu. Ne znamo ko ju je obnovio. Izvori koje koristimo navode samo godinu.

Sedamdesetak godina nakon toga kraj vode je počela da raste nova varošica. Između 1810. i 1815. ovdje je podignuta kuća, zimska rezidencija Petra I (Svetog Petra Cetinjskog), a mjesto se razvilo oko nje. Ta priča pripada sljedećem poglavlju.

Jedna nit i danas povezuje ta dva doba. Kuća Svetog Petra Cetinjskog, najstarija zgrada u varošici, danas pripada Obodskom manastiru.

Priča naše varošice ne počinje dolje, kraj vode. Počinje ovdje gore, na brdu Obod.

Obod danas

Na Obod se i danas penje pješice. Na brdu ćete naći ruševine Ivanove tvrđave i crkvu Svetog Nikole. Tu je i podrumska prostorija koja se vezuje za štampariju, obilježena mermernom pločom. Za šetnju pogledajte stranicu Obod i Obodska pećina, a ako želite duži izlet, tu je Obodska eko-staza.

Da vidite gdje je priča porodice počela, posjetite manastir Kom i tvrđavu Žabljak Crnojevića. Oba mjesta su u okolini, a najlakše se do njih stiže brodom ili kolima. Manifestacija Dani Žabljaka Crnojevića održana je 26. i 27. septembra 2026. godine.

Ime koje pamti

Svaki put kad izgovorite ime ove varošice, izgovarate i ime porodice. Rijeka Crnojevića znači upravo to: rijeka Crnojevića.

Sama rijeka izvire u Obodskoj pećini, oko 2,5 km jugozapadno od varošice. Teče oko 12,3–13 km, dok ne stigne do Skadarskog jezera.

Tvrđava je u ruševinama, a dvor je otišao prije više od pet vjekova. Ali rijeka i dalje nosi njihovo ime, svakog dana, sve do jezera. Za priče koje se pričaju o toj rijeci, pročitajte legende.